I sad kad imam privatnu praksu, kao i prije dok sam radila u sustavu zdravstva, vrlo često na tretman mi dolaze školska djeca koja su žrtve vršnjačkog nasilja. Nažalost, jedan dio njih nije dobio potrebnu podršku u školi koju pohađaju, što pojačava njihove simptome i čini im da se osjećaju izdanima.
A istraživanja pokazuju da je jedna od najvažnijih odrednica mentalnog zdravlja privrženost školi. Kako dijete može biti privrženo školi ako se u njoj osjeća nesigurno?
“Kao žrtva želim pomoći drugoj djeci – žrtvama vršnjačkog nasilja”
Jedna 15-godišnja djevojčica me je zamolila da objavim njeno pismo u nadi da će pomoći drugoj djeci – žrtvama vršnjačkog nasilja:
„Kao žrtva vršnjačkog nasilja želim barem djelomično svoje iskustvo prenijeti drugoj djeci, kako bi im poručila da ih nitko nema pravo zlostavljati i da im je škola po zakonu dužna pomoći.
Nažalost, meni stručna služba škole nije pomogla, dapače željeli su sve zataškati, iako sam imala i ozlijedu. Čak su pokušali reći da sam ja izazivala. Nikada neću zaboraviti strah i bespomoćnost, prestravljenost, paniku dok se nasilje događalo.
I nažalost, ti su se osjećaji ponavljali u susretima sa stručnom službom škole jer ni pri jednom susretu nisam osjetila razumijevanje i podršku. Nakon što sam ja, umjesto da oni to učine, inicirala razgovor, izašla sam u suzama, jer sam se osjetila još jednom izdano. I sad ja zbog PTSP-a (noćne more, nametajuće slike nasilje, gubitak apetita, smetnje koncentracije) idem psihologu i psihijatru.
Zbog smetnji koncentracije su mi pale ocjene, a nažalost i dalje nemam niti podršku niti razumijevanje u školi. Stoga je moja poruka djeci žrtvama vršnjačkog nasilja ZAUZMITE SE ZA SEBE, tražite reakciju škole. Neka se vaši roditelji ne daju zastrašiti, neka ne odustanu od traženja pravde i pomoći za vas.
Iako se bojim da pravde nikad neće biti.
Moja poruka roditeljima: Borite se vi za svoju djecu, za njihovo pravo na život bez nasilja, i još jače što više se ono potiskuje i negira.
Moja poruka nastavnicima: Imajte razumijevanja ne samo kad se to dogodilo, tjedan-dva, jer posljedice i strah još dugo, dugo traju.“