Čitam u medijima kako je u Njemačkoj uhićen mladić koji vodi pedofilske stranice s gotovo milijun registriranih korisnika. On je glavni administrator dva najveća svjetska internetska foruma za razmjenu fotografija i video snimki seksualnog zlostavljanja djece, od dojenačke dobi do punoljetnosti. Te su fotografije i video zapisi, na tisuće njih, registriranim članovima foruma bili dostupni besplatno.
Uhićeni su i drugi administratori na pedofilskim forumima, između ostalog i jedan u Brazilu, koji je svoj forum nazvao “Zabranjene ljubavi”. I taj je naziv pokazatelj kako pedofili svoje seksualne napade na djecu opravdavaju svojom ljubavlju prema djeci, a koja im je “nepravedno zabranjena”. Kad sam radila tretmane sa seksualnim zlostavljačima za vrijeme usavršavanja u SAD-u u Oklahoma Cityju, s njih 200, većina njih mi je rekla upravo to da su oni na taj način pokazivali ljubav i naklonost prema djeci, da je i djeci bilo lijepo, da su i ona uživala, da se djeci to sviđalo i da se zarpavo radi o ljubavi prema djeci.
Karakteristike seksualnih zlostavljača djece
Četiri su karakteristike pedofila odnosno seksualnih zlostavljača djece koje su prisutne kod većine njih:
- osjećaj emocionalnog zadovoljstva u prisustvu djece: oni jako dobro poznaju dječje želje, igre, glazbu koju djeca slušaju, društvene mreže i web stranice koje posjećuju, oni zaista vole djecu
- imaju fiziološku reakciju na dijete, tj. seksualno ih uzbuđuju djeca
- koriste alkohol i drogu kako bi prevladali inhibicije i “društvene zabrane”
- svoje seksualne potrebe ne mogu zadovoljiti u odnosu s odraslom osobom, ni homoseksualnom niti heteroseksualnom.
Iz ovoga je jasno da alkohol i droga ne mogu biti olakotne okolnosti u počinjenju kaznenog djela seksualnog zlostavljanja djece, nego dapače, to su im otegotne okolnosti zato što drogu i alkohol koriste upravo s namjerom da se “ohrabre” prekršiti zakon i društvene norme i da krenu iskoristiti dijete za zadovoljenje svojih seksualnih potreba.
Može li dječja pornografija zaštititi djecu od napada pedofila uživo?
Često sam sa stručnjacima diskutirala o jednom pitanju koje se ponekad pojavljuje i u javnosti, a to je da li konzumiranje dječje pornografije “štiti” djecu od stvarnog napada. Neki, naime, smatraju da će pedofilsko maštanje za vrijeme gledanja tih sadržaja zadovoljiti počiniteljeve nagone te da onda on neće posegnuti za stvarnom djecom. Još uvijek nije poznato u kojoj mjeri dječja pornografija djeluje kao katalizator izražavanja neprimjerenih seksualnih poriva, niti koliko među pedofilima ima onih koji se mogu zadržati na promatranju, a koliko onih koji nakon promatranja kreću dalje i na seksualno zlostavljanje djeteta uživo.
Neka istraživanja pokazuju da oko jedne trećine konzumenata dječje pornografije seksualno zlostavlja i djecu “uživo”. No, čak i da pretpostavimo da preostalih dvije trećine njih nisu prethodno osuđeni za seksualne prijestupe protiv djece to ne jamči da u prošlosti nisu počinili neki prijestup koji je ostao neotkriven. A posebno ne jamči da neće doći do točke kada mu samo maštanje i uzbuđenje na video i slikovne sadržaje neće biti dovoljno pa da krene i na djecu u stvarnom životu. Tko može znati gdje je granica kada će nekom pedofilu biti potrebni snažniji podražaji za zadovoljenje njegovih seksualnih potreba.
Ovdje ću citirati neke izjave realnih pedofila iz knjige Christiane Sanderson “Zavođenje djeteta” koji su klasični primjeri disinhibirajućeg učinka, gdje ih je pornografija na razini gledanja prestala zadovoljavati pa su se počeli upuštati u seksualno zlostavljanje stvarne djece:
“Gledanje pornografije na internetu u meni je probudilo želju da učinim ono što sam priželjkivao. To mi je dalo hrabrosti da to učinim… Jer ako sam to ovdje vidio… ako to oni čine… tada to mogu i ja. “
“Rekao bih da je to zadovoljilo moju radoznalost koja je već postojala, koju sam nosio u sebi… ali mi se činilo da ju je ojačalo… Potaknulo me da pokušam”
“Nisam je zlostavljao prve noći. Ali gledajući slike ne internetu čini mi se da sam ju više počeo primjećivati.”
“Vidio sam to na internetu i pomislio: ako oni to čine, a to ne može biti tako loše”
I ovim primjerima želim pokazati kako dječje pornografske slike i video sadržaji pedofilu opravdavaju seksualnu aktivnost između odraslih i djece, kako potvrđuju opravdanost pedofilovog seksualnog zanimanja za djecu. To je opravdanje jer “i drugi to rade”. Na osnovu toga kod njih dolazi do kognitivnih distorzija zbog kojih zaključuju da su i druga djeca seksualno zlostavljana, da i drugi to rade, pa neće biti tako strašno ako još i on to učini. Dječja pornografija pri tome sigurno podupire njegova maštanja i bojim se da ga zaista potiče na stvarno zlostavljanje.
Navela bih riječi još jednog pedofila iz navedene knjige:
“Na internetu sam nailazio na sve eksplicitnije sadržaje pa sam ih gledao i pomislio oh… oni to čine… pa ne može biti tako loše.”
Znači, iako neki pedofili mogu koristiti dječju pornografiju kao zamjenu za dijete uživo, za druge je zasigurno ona poticaj na seksualno zlostavljanje djece. I zato nemojmo zanemariti opasnosti od onih koji “samo prikupljaju i distribuiraju” dječju pornografiju. I njih smatrajmo vrlo opasnima za našu djecu. Oni su ti koji dolijevaju ulje na vatru. A potvrda tom stavu je i podatak koji sam nedavno čula na međunarodnoj konferenciji o zaštiti djece u Beogradu, gdje je FBI agent iznio podatke iz SAD-a da oni koji prikupljaju i distribuiraju dječju pornografiju na internetu to čine više zbog vlastitog zadovoljstva, nego zbog novaca.