Na kongresu dječje i adolescentne psihijatrije prošlog tjedna u Sarajevu i javno i na pauzama puno smo razgovarali o nedavnom slučaju kad je mladić javno razotkrio da ga je poznati glumac seksualno zlostavljao. Glumac je bio osuđen na godinu dana zatvora, a tu je kaznu izbjegao, time što ju je otkupio te na koncu, nije uopće išao u zatvor. Na kraju, kako nitko nije znao da se to dogodilo, pa glumac nije trpio niti čak niti nikakvu osudu javnosti, ispalo je da za svoj zločin prema mladiću ne snosi apsolutno nikakvu odgovornost.
U vrijeme seksualnog zlostavljanja o kojem je riječ, mladić je imao 14 godina. Bilo je to 2019. godine, a presuda je donešena 2023. godine. Nakon toga, glumac je zatvorsku kaznu od 1 godine zatvora otkupio za 36.500 KM odnosno 18.000 eura. Zlostavljani mladić nije dobio nikakvu validaciju svog traumatskog iskustva.
U takvim situacijama djeca i mladi se osjećaju izdano od strane sustava kao da nešto s njima nije u redu. Osjećaju se krivo i odgovorno s obzirom da zlostavljač ne snosi sankcije, ostaju živjeti s osjećajem srama i obilježenosti, i to sve nose i u svoj odrasli život.
Želio je da se to zna
Na koncu je ostalo na tom mladom čovjeku da se izbori za barem jedan komadić pravde. Trebalo je imati hrabrosti da svoju traumu podijeli s javnošću, ali očito je njegova potreba za tim komadićem pravde bila jača od osjećaja srama i obilježenosti. Naime, o tome što se dogodilo i tko mu je to napravio rekao je publici nakon predstave o vršnjačkom nasilju na SarajevoFestu. Toj javnoj ispovijesti mladića prisustvovao je i umjetnčk direktor SarajevoFesta Haris Pašović koji je rekao da su svi prisutni bili veoma potreseni: „Pitao sam ga možemo li nekako da mu pomognemo. On je rekao – ne. Kazao je da ima potrebnu pomoć, ali da je želio da se to zna “
Za ovakva djela ne bi smjela postojati mogućnost otkupa kazne jer je to žrtvama poruka da to što su oni doživjeli nije ništa strašno, teško ni važno, te da se zbog doživljene traume ne trebaju loše osjećati. A ako se osjećaju loše to opet znači da nešto s njima nije u redu.
U Hrvatskoj na sreću nemamo takav zakon, ali isti efekt na žrtve ima kad zlostavljači djece dobiju nakon jako dugih postupaka beznačajne kazne poput rada za opće dobro.
Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut