Usamljenost i osjećaj nepripadanja postali su jedno od najvećih obilježja adolescencije u današnjem društvu čemu često svjedočim u psihoterapijskom radu s “mojim adolescentima”. Nedavna španjolska studija provedena na 806 adolescenata pokazuje alarmantne podatke: čak 39% mladih prijavilo je redovitu usamljenost, dok je 16% njih pokušalo samoubojstvo u posljednjih godinu dana. Ti brojevi nisu samo statistika – oni predstavljaju stvarne živote, stvarne obitelji i stvarnu patnju.
Istraživanje ipak donosi i tračak nade: pokazalo se da čvršće veze s obitelji, prijateljima i školom znatno smanjuju rizik od depresije, samoozljeđivanja i suicidalnih misli. Drugim riječima, mreže podrške – topla obitelj, prijateljski vršnjački odnosi i podržavajući nastavnici – najjači su zaštitni faktor mentalnog zdravlja adolescenata. Upravo zato roditelji, škole i zajednica imaju nezamjenjivu ulogu u izgradnji osjećaja sigurnosti i pripadanja.
No, dok se borimo za jačanje mreža podrške istovremeno svjedočimo novim izazovima. Jedan od njih je brzi uspon umjetne inteligencije. Posljednjih mjeseci u medijima odjekuje vijest o američkom tinejdžeru čija je smrt povezana s dugotrajnim korištenjem chatbota. Iako pojedinačni slučajevi ne mogu objasniti sve, oni otvaraju ozbiljna pitanja o ulozi sve naprednije7 tehnologije u životima djece i mladih.
Istraživač umjetne inteligencije Nate Soares upozorava da su negativni učinci interakcije s chatbotovima znak upozorenja za ono što bi se moglo dogoditi u budućnosti sa snažnijim sustavima. Pozvao je na globalna ograničenja i ugovore slične onima o nuklearnom oružju. OpenAI, s druge strane, naglašava da dodaje zaštitne mjere za mlađe korisnike. No, dok se vode globalne rasprave i pravne bitke, roditelji i škole već danas moraju postaviti jasne granice i pravila o korištenju umjetne inteligencije u svakodnevnom životu djece.
Poruka je jasna: u svijetu u kojem djeca često traže odgovore i utjehu na ekranima, važnije je nego ikad da ih nađu u obitelji, među prijateljima i u školi. Nitko, pa ni najnaprednija tehnologija, ne može zamijeniti toplinu ljudskog odnosa.
Na nama odraslima je da gradimo te mostove – da mladi znaju da nisu sami, da njihova pitanja neće ostati bez odgovora i da postoje ljudi koji ih žele čuti, razumjeti i podržati. To je najjača preventiva, ali i najsigurniji put ka očuvanju mentalnog zdravlja.